Čovjek je najsloženije živo biće. Od početnih jednostaničnih organizama napredovali smo jako puno. Imamo sposobnost razmišljanja. Svjesni smo vlastitog postojanja. Snalazimo se u različitim situacijama i prilagođavamo okolinu nama samima. Stvaramo i kreiramo svoju budućnost.

Ipak, u nekim dijelovima života, po nekim postupcima i reakcijama, nismo se udaljili od male, jednostanične amebe. Ameba je najjednostavniji živući organizam. I pitat ćete se koje gluposti govorim i kakve veze ameba ima s ljudima.

Upravo je takvo ponašanje ono što veže nas, velike ljude s malom amebom. I mi jednako tako bježimo kad imamo dojam da nam je okolina «kisela». Sigurno svi znate prepoznati situaciju kad jednostavno osjetite da vam neka osoba ne odgovara ili da vam nije ugodno u nekom društvu. Ne moramo čuti što netko priča ili vidjeti kako se točno ponaša. Trebamo samo osjetiti da nam s neke strane dolazi prijetnja. Jednako tako hrlimo na onu stranu gdje osjećamo «slatkoću». I gdje znamo da će nam biti ugodno. Ne moramo znati zašto niti moramo vidjeti tko nam nudi ugodu. Dovoljno je da to osjetimo.

Često se krećemo kroz svakodnevni život zanemarujući ove osnovne, instinktivne odrednice našeg ponašanja. I postavimo se «kiselo» prema nekome. Ljudska «kiselost» dolazi iz naših predrasuda i iz naših loših prošlih iskustava. Možda smo nekad umorni ili nam netko ide na živce taj tren. Iako zapravo osobu dobro ne znamo. I iako sama osoba nije kriva za naše trenutno stanje. Često mislimo da smo dobro prikrili našu «kiselost» te se čudimo zašto se netko udaljava od nas, a mi nismo ništa rekli niti učinili. I često je lakše biti takav nego se otvoriti prema nekome i na taj način mu ponuditi ugodnu okolinu. I to je ponekad u redu. Samo trebamo biti svjesni toga da će ljudi pobjeći od zločestog znanstvenika koji im nudi kisele kapljice. I da će rado pristupiti i hodati uz onog dobrog koji im je ponudio malo šećerne otopine.