Nogometomanija nas malo po malo sve više zahvaća. Svi se pretvaramo u navijače. I muškarci, i žene, bez iznimke. Rijetki su oni imuni na nogometnu histeriju koja nam je pred vratima. Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu, a sad ću vam objasniti zašto...

Muškarcima je nogomet zadnje testosteronsko uporište. U priči oko nogometa oni čuvaju i razvijaju svoje iskonske muške porive. Naime, nekoć su muškarci bili glave obitelji, odlazili u lov na bizone, a žena je bila čuvarica ognjišta. Muškarci, tjerani testosteronom, dokazivali su se u lovu i, pokazujući svoju snagu, vještinu i spretnost bili cijenjeniji u društvu. Uspješnost u lovu značila je omogućavanje preživljavanja, ne samo muškarcu i njegovoj obitelji, nego i cijelom pripadajućem plemenu. U skladu s tim, muškarac je dobivao dodatne povlastice od plemena (bolji šator, bolji hijerarhijski položaj, novu i/ili dodatnu ženu...).

Žena je bila u sjeni muškarca, što je normalno i biološki uvjetovano jer je fizički slabija od muškarca, majčinski vezana za potomstvo, dakle emotivno ranjivija i slabija.

Ako sad napravimo skok u moderno vrijeme, nalazimo izmiješane spolne uloge. Ne zna se više tko pije, a tko plaća! Žena može zarađivati jednako kao i muškarac, žena može sama, bez pomoći muškarca, brinuti za potomstvo. Ekstremno gledajući, žena može osigurati potomstvo bez direktnog upliva muškarca (živjele banke sperme!).

Muškarac sve više dobiva sporednu ulogu. Njegovi testosteroni danas služe čemu... sekundarnim muškim obilježjima? Hm... Njegova snaga odavno je prestala biti društveno atraktivna, a u kombinaciji bez jakog intelekta ne vrijedi ni pišljiva boba. Osim ako muškarac svoju karijeru ne želi graditi kroz ulogu mutavog razbijača zidova, a to i nije baš neko društveno atraktivno zvanje.

Prošla su vremena kad je muškarac bio taj koji bira žene. Danas žene prve prilaze muškarcu, koriste ga za zadovoljavanje svih svojih potreba, na jednak način kao i on njih. Nema više one da je muškarac s puno žena - faca, a žena s puno muškaraca – kurva. Nema. Prošla su ta vremena... Žene su amazonke, žene «otimaju» svijet od muškaraca.

Ok, moje mišljenje je da ne otimaju nego konačno dolazi do izjednačavanja uloga u društvu.

No, vratimo se nogometu, odnosno navijačima.Što preostaje «jadnim» muškarcima nego pripadanje navijačkoj skupini... Pripadajući voljenom klubu, stvaraju odnose kao u plemenu. Napadom i tučnjavom sa drugim navijačima dovode se u situaciju «branjenja časti» svoga kluba, odnosno sebe jer, «klub, to smo svi mi!» Fizička snaga, spretnost i spremnost opet dolaze do izražaja i što su snažniji, okretniji, spremniji za borbu, to su cijenjeniji. Osim toga, pravih pasioniranih navijačica uglavnom nema u navijačkim skupinama (naša kolegica Mihaela ne bi se s time složila :), op.ur.). Uglavnom, velim. Čast iznimkama. Žene u načelu ne zanima navijanje s tribina.

Dakle, to je svijet rezerviran za muškarce. Oni u čoporu. Oni i lovačke priče. Oni i fizička snaga. Moj zaključak je da žene trebaju biti pametne i pustiti muškarce da se ispucaju na utakmicama, a onda jednom kad dođu doma, bit će raspoloženi, dobre volje i nesvjesni da su materijal idealan za manipulaciju. Ponekad je samo potrebno reći: «Da, dragi, idi na utakmicu... »

Na dobro nam došla nogometomanija! Ženskih viših interesa, radi.

Eto, to je razlog zašto danas i žene sve više počinju obožavati nogomet. Shvatile su u kojem grmu leži zec...