Da ne bi sve bilo u znaku baluna, obavještavam vas da postoji život i van Njemačke. Počela je turistička sezona, ljudi!

Pred nama je prvi od dva potencijalno produljena vikenda pred kojim će pokleknuti i veći radoholičari od mene, pa se očekuje pojačan promet na prometnicama, ne samo prema Njemačkoj, nego i prema moru.

S obzirom da smo se jednom davno simpatično reklamirali kao mala zemlja za veliki odmor, nadam se da smo iz godine u godinu sve bolji i da smo prevladali neke stare boljke.

Hrvatska je zemlja koja štošta ima za pokazati i domaćim i stranim turistima, a ono na čemu trebamo sustavno raditi jest promjena mentaliteta. Ne, mi nismo bogomdana zemlja i nitko ne želi provesti odmor gledajući musava lica turističkih djelatnika uz neadekvatnu uslugu i ponudu! Zato, osmjehe na lica, strpljenja u džepove i dočekajmo te turiste kako priliči jednoj modernoj turističkoj zemlji!
And last but not the least, ne zaboravimo da se od turizma sasvim fino može živjeti.

Nadam se da se prošlogodišnja anegdota iz jednog splitskog kafića (s vrhunskim pogledom na more) neće ponoviti.

"Dobar dan, ja bih cappuccino.", kažem konobaru koji se lijeno dogegao do mog stola.
"Ajme, kapučino...", prevrne konobar očima, "oš kavu s mlikom, ne da mi se radit pjenicu..."

"Aj dobro, dajte mi kavu s mlijekom. U velikoj šalici."

"Mliiijeeeekom...", ponovi on poput papige za mnom, "asti šta si fina, oli si iz Finske?"

"I čašu vode bih, molim vas.", nasmiješim se i odignoriram komentar. Naime, kad mi, Dalmatinci, grintamo, najpametnije nas je ignorirati. 

Za par minuta vraća se konobar i nosi kavu s mlijekom.

"Hvala. Molim vas i čašu vode, zaboravili ste vodu..", ljubazno ga podsjećam.

"Uffff...", prevrne on opet očima i puževom brzinom krene prema šanku.

"Evo ti voda.", umorno mi je spušta na stol.

"Hvala. A mogu li dobit i pepeljaru?", opet ljubazno mu se obratim.

"Jebate, šta si ti zahtjevna! Došla sezona, sad će svi izvolijevat ka i ti. Furešti, furešti... Da bar iman neke koristi od toga osim šta se naradin ka pas...", žuč je izlio ispred mene...

Nisam imala srca reći mu da sam ja domaća, Splićanka, baš kao i on, pa sam se pravila fureštom. Zagrepčankom, čak. 

Želim vjerovati da je ovo bio samo izoliran slučaj uzrokovan umorom i trenutnim nezadovoljstvom. 

Kako ove godine izgleda Dalmacija, obavijestit ću vas idući tjedan. Kad se vratim iz šalabajza po majčici Dalmaciji.