Hodam ulicom i gledam u noge. Ženske duge noge. Svježe depilirane, glanc na jutarnjem Suncu. U podne znoj se cijedi niz parove tih nogu dolje prema dizajnerskoj obući na prijelazu proljeće-ljeto. Znoj- gnjusna izlučevina, a noge opet neodoljive. Ima li išta ljepše od ženskih nogu? Ima, dakako. No kada svjetlost na njih padne pod pravim kutem, vjetar zapuše iz pravog smjera- sjever-sjeverozapad, hmmmm.  Ona puno otkriva, ali i ključno sakriva. Ta suknjica, ta duga ženska noga. Tek toliko da te zagolica. Da te zasladi. I onda se upali svjetlo i pod neonom, bez vjetra, bez suknjice.... To je odjednom neka druga priča. I noge više nisu tako neodoljive.