Mladić za kojeg se tvrdi da je bio pod utjecajem sotone redom ubija svoje vršnjake, potom se predaje policiji, priznaje ubojstvo i biva osuđen na 20 godina zatvora. Sada si zamislite da će, recimo, vaše dijete kročiti u punoljetnost kada taj psihopat izađe na slobodu. Ne bi vam smjelo bit' svejedno jer zatvor je prepun takvih psihopata. Znano vam je da se za blaže prekršaje novčana kazna može zamijeniti onom zatvorskom, s time da je jednom danu u zatvoru ekvivalent par stotina kuna kazne.

Teško mi je reći, ali matematika mi govori da umnožak: 20 godina * broj dana u godini * cijena jednog dana u zatvoru daje cijenu za nekoliko nasilno prekinutih mladih života. Upravo zato sve više razmišljam o pojmu DOŽIVOTNI ZATVOR, ako ništa drugo da se jasno da do znanja da je ljudski život neprocijenjiv, a gornja jednadžba dobila bi konačnu vrijednost tek kada zločinac odživi svoj život. Kada čovjek čovjeku krene suditi za neki zločin to može završti na sto različitih načina, ali nikad pravedno, jer nije na čovjeku da sudi!

Neki će za svoja nedjela platiti životom, neki će provesti par samotnjačkih godina u luksuznom zatvoru, a neki će pronaći rupe i rupice u zakonu, potegnuti veze, pobjeći studirati u Švicarsku i ostati nekažnjeni. U mnogočemu, pa tako i pravosuđu, država je sama glavni krivac da kao takva ima svoju mračnu stranu. Žalosno je da gotovo ništa ne poduzima da bude barem malo svjetlija, na tom ali i na mnogim drugim "poljima".