Često puta nam se dogodi da ne shvaćamo postupke druge osobe. Pitamo se zbog čega je postupila na određen način i ne razumijemo zapravo što joj se odvija u glavi. Često je upravo to nerazumijevanje izvor naših prepirki i otuđenja. No, zaboravljamo da svatko od nas gradi sebi svoju malu sliku svijeta i da se naše slike međusobno jako razlikuju.

Ljudski mozak ima ograničene kapacitete. U jednom trenutku može primiti između 5 i 9 informacija. Naravno, devetki su bliže CIA špijuni. Mi mali ljudi smo mnogo bliže brojci pet. Dakle, u pojedinom trenutku možemo usvojiti jako mali broj informacija. Ako nam netko nešto priča, možemo uočiti boju njegova glasa, boju hlača koje nosi, osjetiti stolicu na kojoj sjedimo, imati svijest o tome koliko nam je toplo ili hladno i npr. primijetiti da je netko ušao u prostoriju. I tu naše mogućnosti staju. Osim toga što u jedinici vremena primamo malo informacija, one informacije koje „uđu“ u mozak prolaze kroz nekoliko filtera.

Pa prvo naiđu na filter koji kaže: primit ću one informacije koje mi se sviđaju. Sve ostale zanemarujem. Pa onda dođu do filtera koji kaže: primam samo one informacije koje se slažu s mojim stavovima. Ostale zanemarujem. Zatim slijedi filter koji propušta samo ono što je u skladu s našim prošlim iskustvima. I tako dalje. Kad na kraju pogledamo, slika svijeta koju stvaramo propuštajući informacije kroz vlastite filtere samo je naša mapa. Jednako je točna kao i mapa bilo koje druge osobe. I jednako je netočna s obzirom na stvarno stanje stvari. Istina je vjerojatno negdje između. Najbolje možemo shvatiti koliko smo subjektivni u doživljavanju svijeta kad se zaljubimo. Onda se naši filteri okrenu u pozitivnom smjeru kao one velike reklame koje se preklapaju i čine svaki put neku novu sliku. Pa vidimo sve pozitivno na voljenoj osobi. Kako smo slični jer, eto, oboje volimo sok od kruške. Kako je super što i on/a ima ista dva cd-a kao i ja. I kako smo zapravo idealni jer ni jedno ni drugo ne volimo kišu. I onda se jednog dana dogodi da se naši filteri okrenu na drugu stranu. Promijenimo reklamu. Odjednom nam nije jasno kako nam se može sviđati osoba koja stalno kuka kako mora nokte srediti. I čak voli i špinat! Kako nismo prije primijetili da čarape ostavlja nasred sobe. Izbacuje nas iz takta onaj njen/gov odvratan zvuk škrgutanja zubima ujutro prije buđenja. Ne gledamo na svijet istim očima. Niti smo mi u pravu. Svatko percipira i doživljava pojedinu situaciju drugačije. Ukoliko to prihvatimo, lakše ćemo prihvaćati i različitosti u pogledima. I biti će nam izazov shvatiti koje je boje svijet iza nečijih tuđih naočala.