I pitam vas sad, što mislite koliki dio poruke koju želimo prenijeti otpada na udio riječi u međuljudskoj komunikaciji? Dakle? Vjerovali ili ne, riječi nose samo 7% poruke. Samo 7%. 38% otpada na boju glasa, ton, visinu i glasnoću. I preostalih 55% ide na neverbalnu komunikaciju. Sve ono što naše tijelo pokazuje.

A naše tijelo je najbolji medij naših stavova, osjećaja i emocija koje imamo u trenutnoj situaciji.  Koliko puta ste jednostavno osjetili da nešto nije u redu? Iako vas je druga strana uvjeravala da imate samo bujnu maštu. Koliko puta ste imali dojam da jednostavno niste dovršili neki razgovor? Iako je bilo tako jasno da su zadnje rečenice razjasnile stvari. Koliko puta ste se pitali kako to da netko ima negativan stav prema vama? Iako ste bili jako ljubazni prilikom susreta. Sve je to zbog toga što ne možete sakriti ono što zaista mislite. Jer vaše tijelo odaje vaše pravo mišljenje. I druga osoba to negdje na nesvjesnoj razini shvati. Iako ne zna zašto. I uzalud govorite lijepe riječi i nabacite osmijeh, vaša neverbalna strana komunikacije je ono što je izvan vaše moći. Ne možete je promijeniti. Ljudsko tijelo reagira na drugo ljudsko tijelo.

Zaljubljeni parovi imaju iste pokrete. Ako se zadubite u razgovor s dragom osobom direktno joj se prostorno približavate. Sve se to dešava zbog toga što tijela međusobno komuniciraju neovisno o tome što ljudi rade i o čemu pričaju. I ukoliko se sjetite priče o amebi i toliko potrebnoj ljudskoj toplini, bit će vam jasno da promjena stava dovodi do promjene u neverbalnom dijelu komunikacije. I da ukoliko prilazite ljudima otvoreno i toplo i oni će na vas tako reagirati. Pa makar i nesvjesno.