Izložba je otvorena 3. ožujka i do njenog zatvaranja, 4. lipnja, pogledalo ju je 90.000 posjetitelja. Samo u posljednja 3 dana izložbu je pogledalo 9.000 ljudi. Zadnji tjedan izložbe ljudi su nahrlili da vide djela majstora, te je tako na dan prolazilo i preko 1.000 posjetelja iz zemlje i inozemstva.

O Severininoj pjesmi već smo pisali. O kvaliteti tog napjeva možete čitati ovdje . Sutra se održava Eurosong, i oči svijeta uprte su u natjecatelje. O Severini se puno piše i u stranim medijima . Doduše, nitko se ne bavi njezinim pjevačkim talentom nego više glumačkim. Mi u Naranči osmislili smo pjesmu koju posvećujemo Severini.

Pisac, bloger, slobodni umjetnik, dečko iz birtije, ili sve po malo? Doktor Lebowski u svojoj ordinaciji spremno čeka da mu uleti neki novi pacijent. On je jedan od najpopularnijih blogera-pisaca na ovim prostorima, a njegovo lice često se pojavljuje na TV ekranima. Kvalitetu su  prepoznali kako kaže "ljudi koji poznaju ljude", pa je preko bloga angažiran kao (između ostalog) pisac redovitih kolumni o muško-ženskim odnosima u Cosmopilitanu. Kaže:"Mislim da sam u Cosmo uveo birtijaški stil odgovaranja, i za divno čudo, cosmo djevojke su ga prihvatile. Iako me inače u birtiji ne bi ni pogledale. Ne gledaju me ni danas, ali to nema veze s blogom." Kada bi doma imao tiskarski stroj, mislim da bi se od tiskanja priča koje on piše moglo zaraditi brdo love. Ma uvjerite se sami! Za vas, čitatelji Naranče, odbrao sam tekst naslovljen "Ženi nikad ne treba govoriti istinu", pa sami provjerite njegovu kvalitetu i vidjet ćete da će vas neka neopisiva sila tjerati da pročitate i ostale tekstove. U nastavku ove vijesti pročitajte priču "Ultimativni test za muškarca života neudanih žena iznad 30 godina" koja se isto može naći "u njegovoj ordinaciji".

Na popisu najskupljih slika na svijetu objavljenom jučer, našla se ona Pabla Picassa pod nazivom "Dječak s lulom" koja je oborila sve rekorde nakon što je prodana za 104 milijuna dolara. Na drugom mjestu također se nalazi Picassov portret Dore Maar s mačkom koji je prije nekoliko dana prodan za 95 milijuna dolara, dok treće mjesto drži "Portret doktora Gacheta" Vincenta Van Gogha vrijedan 78 milijuna dolara. Renoirov "Moulin de la Galete" kupljen je pak za 78, 1 milijuna dolara, dok je na petom mjestu najskupljih djela Rubens i njegov "Pokolj nevine dječice" (77 milijuna dolara) kao jedini stari majstor. "Portrait de l'Artiste sans barbe" Vincenta Van Gogha prodan je za 71, 5 milijuna dolara, dok sedmo mjesto drži Picassovo djelo "Femme aux Bras Croises" (55 milijuna). Šezdeset milijuna dolara izdvojeno je za mrtvu prirodu Paula Cezannea, čime se ona smjestila na osmu poziciju. Posljednje mjesto zauzimaju Van Goghovi "Irisi" prodani na aukciji za 53, 9 milijuna dolara.

U naša kina ovog četvrtka dolazi filmska inačica megapopularnog djela Dana Browna "Da Vincijev kod". Iako sam pročitao obje Brownove knjige "Anđeli i demoni" te "Da Vincijev kod" film ću gotovo sigurno ići pogledati, ako zbog ničega onda zbog, siguran sam, sjajne glume Toma Hanksa. Onako subjektivno, "Anđeli i demoni" imaju bolju priču, i ako niste čitali tu knjigu preporučam da prvo nju pročitate, jer "Da Vincijev kod" je njen nastavak. No, puno je više prašine podigla "knjiga o kodu", a kao posljedica te prašine spominju se činjenice od 40 miljuna prodanih primjeraka na najmanje 44 svjetska jezika.

Ta prašina je sačinjena od brojnih kontraverza, dvojbenih činjenica i mnogo nonsensa, koji su bazirani na stvarnim činjenicama i događajima. Kada se sve to zajedno promiješa, začini tolikim publicitetom, rezultat su gore navedene brojke. Za knjigu se jednostavno može reći kao i za većinu drugih: (izmišljena) priča bazirana na nekim činjenicama, a prašinu su podigli brojni kritičari koji su se zapitali: "Pa je li možda nešto od ovoga što je tu napisano istina? Ako da, što je istina, a što nije?"...

Što znate o Čakovcu? Ja do prekjučer ništa osim da je centar Međimurja, da ima cca 20.000 – 25.000 stanovnika i da se tamo smjestio MTČ. Dakle, red je bio sjesti u auto i upoznati Lijepu Našu.

Rečeno, učinjeno – pravac Čakovec. Sve ovo vam je na dohvat ruke i svega sat vremena vožnje od Zagreba. Put pod noge i uživajte – toplo preporučam!

Jučer sam konačno posjetila izložbu "Van Gogh, Mondrian i haška slikarska škola" koja je u Klovićevim dvorima otvorena do 4. lipnja. Izložba nam daje uvid u 83 majstorske slike Van Gogha, Mondriana, Jozefa Israelsa, Antona Mauvea, Willema Roelofsa, Jacoba Marisa, Matthijsa Marisa, Philipa Sadeea i Paula Gabriela.

Ukoliko očekujete najpoznatija djela Van Gogha i Mondriana, smanjite očekivanja. Prikazana su neka djela iz njihovih ranijih faza koje su prethodile remek-djelima za koja svi znamo. Najpoznatija slika na izložbi je Van Goghov "Autoportret".

U ovo doba masovne produkcije hrvatskih serija glumci su postali tražena roba i tako napokon dobili pozornost medija koji su ih dugo zanemarivali. No, nisu svi oni jednako talentirani i kako to obično biva, bira se samo jedan najbolji, pa je kao takav Zijad Gračić izabran za najboljeg glumca u hrvatskim serijama. Njegova trenutna partnerica u seriji "Ljubav u zaleđu", Ksenija Pajić, izabrana je za najbolju glumicu i čak joj je dodijeljena titula "kraljice sapunica" zbog dvije naslovne uloge u dvije naše serije. Ono što je iznenađujuće je da se u konkurenciji deset najlošijih glumaca našlo samo dvoje iz "Zabranjene ljubavi"- Maja Nekić i Dejan Marcikić. Cijela postava te serije izgleda kao da je izgubljena i nitko od njih se ne bi u stvari trebao baviti glumom, pa je i u skladu s tim već spomenuti Dejan izabran za daleko najlošijeg glumca u našim serijama. Ostatak nominiranih za najbolje i najlošije pogledajte ovdje.

Nakon određenih sumnji u autentičnost naše pjesme-kandidata na Euroviziji, Narančin istraživački tim bacio se u potragu za originalom Severinine pjesme „Moja Štikla“. Rezultat je šokantan.

Severina Vučković, Goran Bregović i Boris Novković dijelove „Štikle“ su, najblaže rečeno, popalili i to od Minje Subote glavom i bradom. O čemu se tu radi?

Postoji pjesma „Išli smo u Afriku“. To je dječja pjesma napisana u prošlom stoljeću a otpjevalo ju je puno tada aktivnih pjevača: Minja Subota, Branko Kockica i drugi. Ta pjesma govori o branju paprike u Africi a možete ju poslušati ovdje.

Zanimljivo je i da je Eurosong po svojoj definiciji nepolitičko natjecanje u kojem je zabranjeno promicanje političkih ideja, dok je pjesma „Išli smo u Afriku“, po nekima, politički orijentirana pjesma. Autor teksta se s time nikako ne slaže jer se tu radi o dječjoj pjesmi. Ipak, letimičan pogled ove stranice , pokazat će da neki ljudi uspijevaju i dječje pjesme ugurati u političko okružje.

Ikona hrvatske estrade, neostvarena želja svakog tajkuna, uzorna Hrvatica… Sve su to isječci s naslovnica u našim medijima, naslovnica koje su tekst obično popratile velikom Severininom slikom.

Danas Severina ima 35 godina, puno iskustva, a iza sebe hitove i hitove. Prvi album naziva "Severina" baš i nije našao put do publike. No, tada sedamnaestogodišnja Severina nije se predavala i već nakon dvije godine počinje surađivati s Tutićem, a vrata slave širom joj se otvaraju.

Jacques Houdek je jedna od većih zvijezda hrvatske estrade. Stasom ili glasom- odlučite sami. Pjevanjem se profesionalno počeo baviti 2000. godine nastupima u zagrebačkim klubovima, a nakon glazbenog obrazovanja i stečenog iskustva, Jacques je odlučio započeti glazbenu karijeru. Pjevao je i aranžirao prateće vokale za album grupe Colonia, a snimio je i duet sa Indirom "Nikad više" na albumu "Milijun milja od nigdje". Svoj prvi samostalni koncert imao je 19. 02. 2000. u Sax-u, gdje je izvodio obrade starih pjesama. Iako se prvi puta pojavio na televiziji kada mu je bilo 13 godina (festival Cro-fest, Lisinski), pravim početkom karijere smatra nastup na Dori 2002. godine sa pjesmom "Čarolija". Nakon zapaženog nastupa ponuđena mu je suradnja iz CROATIA RECORDS-a, i u svibnju 2002. je potpisao ugovor. Izdao je 2 albuma, "Čarolija" - do sada prodana u više od 5000 primjeraka i "Kad si sretan" - zbirku najljepših dječjih pjesama. No, postoje i neke više zanimljive i manje poznate činjenice o našem Jacquesu, a možete ih saznati ovdje .

Jednom davno, točnije 11.3. 1972. u Bosni i Hercegovini dogodila se stvar važnija i od ukazanja Gospe u istoj državi. Naime, na taj dan u gradu Zenica, djevojka Seka i mladić Omer dobili su prinovu u obitelji. E sada, zašto je to toliko važan događaj?!
Ta prinova, kojoj su dali ime Tarik, stasala je mnogo godina kasnije u najtraženijeg hrvatskog glumca. Iza njega je preko 300 kazališnih predstava, većinom u Kerempuhu, filmski nastupi i voditeljski nastupi u najgledanijoj emisiji „Milijunašu“. Tarik je stasao u živuću legendu. On je najpojavljivanija osoba na naslovnicama, on je najpoželjniji neženja, on je dobitnik mnogih nagrada za glumu.
Unatoč svemu tome, mišljenje autora ovog teksta je da je Tarik jedan netalentirani jebivjetar koji je lijep samo svojoj mami i čije su šale smiješne samo njemu samom. Tarikova biografija